Konjunktivitis je upala koja je praćena pojačanim suzenjem, crvenilom i osjećajem pijeska. Najčešće je alergijska, ali može biti i uzrokovana suhoćom očiju, a rijeđe bakterijskom upalom. Liječi se ovisno o uzroku.
Keratitis je upala prozirnoga dijela oka, rožnice. Najčešće je virusnog uzroka i može doći do zamućenja vida, pojačanog suzenja i osjećaja stranoga tijela. Opasna je jer se zna vraćati. Ponekad se keratitis može javiti kod osoba koje koriste kontaktne leće i tada može biti bakterijska ili gljivična te u kratko vrijeme može dovesti do gubitka vida koji može biti i trajan.
Iridociklitis je upala prednjeg dijela oka, šarenice te je praćena zamućenjem vida, crvenilom oko rožnice i ponekad glavoboljom zbog porasta očnoga tlaka. Liječi se duže vrijeme i može uzrokovati zamućenje vida i povišenje očnog tlaka. Može se periodično vraćati.
Ječmenac (hordeolum) je akutna infekcija koja uzrokuje crvenu kvržicu uz rub očne vjeđe (kapka).
Chalazion je vrsta očnog ječmenca, koji je prešao u kroničan oblik. U većini slučajeva je veći i ne boli. Ječmenac i chalazion mogu biti povezani s blepharitisom, čestim problemom koji uzrokuje upalu vjeđa. Ako se ne izliječi kapima tada je potrebno operativno odstranjenje i pražnjenje ječmenca.
Glaukom je skupina bolesti u kojoj zbog visokog očnog tlaka dolazi do oštećenja glave vidnog živca i vidnog polja, što, ako se ne liječi, može dovesti do sljepoće.
Danas je jednostavno ustanoviti je li u pitanju glaukom. Apsolutno najpouzdanija metoda je OCT, razumijevanja radi slična CT-u ali bez zračenja. Skenira se i uživo prati propada li očni živac.
Mjerenje vidnog polja, očnog tlaka te očnog kuta također su načini kako utvrditi glaukom. Kompletan pregled kod glaukomatologa oka trajat će oko pola sata i dati Vam siguran odgovor na pitanje imate li problem ili ne.
Liječenje glaukoma stupnjevano je od lijekova, preko lasera do kirurškog zahvata.
Budući da kod glaukoma ne postoji bol, ljudi su često neoprezni misleći kako očnim kapljicama mogu kontrolirati stanje. Međutim, izbjegavanje redovitih kontrola na kojima liječnik propisuje doze kapanja lijeka protiv glaukoma, pacijent može izazvati ozbiljnu štetu jer upravo je nepridržavanje liječničkih uputa u takvim slučajevima najčešći razlog slijepoće.
Ako su kapljice protiv glaukoma neugodne ili iritirajuće, nemojte prekinuti s terapijom a da se prije toga ne konzultirate s liječnikom oko mogućih alternativnih rješenja.
Glaukom je vrsta očnog poremećaja na koji najčećeše asocira opasan rast unutarnjeg očnog tlaka koji može oštetiti očni živac koji prenosi vizualnu informaciju do mozga. Problem nastaje kad je onemogućeno normalno cirkuliranje očne vodice među očnim komorama, pa se nakupljanjem iste povisuje očni tlak. Povišeni očni tlak postepeno oštećuje vidni živac, što vodi do gubitka vida. Ako se glaukom ne tretira i ne kontrolira, jedino što ćete moći očekivati je sužavanje vidnog polja. Eskaliranje bolesti može dovesti do slijepoće!
To je vrlo česta bolest i predstavlja drugi najčešći uzrok sljepoće u svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 4% stanovništva (65 milijuna ljudi u svijetu) boluje od glaukoma, a procjenjuje se da će 2020. godine glaukom biti uzrokom sljepoće kod više od 11 milijuna ljudi diljem svijeta.
Glaukom često zovu „tihim kradljivcem vida“ zato što u većini slučajeva nema boli ni simptoma sve do trenutka kada je očigledan gubitak vida.
Zbog toga, glaukom se najčešće ne zamjećuje do trenutka kada je očni živac bespovratno uništen, sa permanentnim gubitkom vida.
Glaukom zvuči kao osuđujuća bolest, no nije tako pod uvijetom da se otkrije na vrijeme. Nakon 40 godine starosti trebalo bi se detaljnije kontrolirati kako bi se na vrijeme uvidjelo prijeti li opasnost od glaukoma.
Za razliku od kroničnog glaukoma, akutni glaukom ima dramatičn simptome koji uključuju zamagljen pogled, razlijevanje svjetla, intenzivna bol. Ako imate takve simptome odmah se javite svojem liječniku i jer ne reagirate li na vrijeme, u roku od 7 dana možete ostati bez vida!
Dijabetes je jedna od najčešćih bolesti metabolizma karakterizirana povišenim vrijednostima šećera u krvi. Ako se ne liječi, dovodi do oštećenja sitnih krvnih žila u tijelu i to u bibrezima, srcu, kod ekstremitta i na očima. Na očima izaziva krvarenja u stražnjme djelu oka, mrežnici što može dovesti i do sljepoće. Dijabetes je opasna bolest jer postepeno uništava zdravlje a da toga pacijenti nisu svijesni, jer nema bolova ili nekoh drugih znakova koje upozoravaju na napredovanje bolesti. Teško se i liječi jer je osnova uspješnog liječenja velika disciplina u načinu ponašanja pacijenta a ne samo uzimanje lijekova ( način prehrane, životne navike).
Na oku kod pacijenta sa dijabetesom se može razviti mrena, ali i puno opasnije promjene na stražnjem djelu oka, mrežnici. Zbog dijabetesa krvne žile oka postaju uže, rigidne i pucaju što dovodi to krvarenja. Krvarenje uzrokuje slabljenje vida. Liječi se sa specijalnim lijekovima koji se daju u oko (anti VEGF lijekovi) i laserom, a najteži slučajevi i specijalnim oparacijama ( vitrektomije). Zbog toga su obavezne povremene kontrole bez obzira što pacijent dobro vidi i dobro se osjeća, jer rano otkrivanje dijabetesa na oku (dijabetične retinopatije) značajnije utječe na rezultate i zaustavlja gubitak vida.
Senilna makualrna degeneracija je bolest koja je u značajnom porastu zbog sve dužeg životnoga vijeka. To je bolest koja se javlja kod starijih osoba bez obzira na spol, te uzrokuje pad centralnoga vida. Mi vidimo sa jednim malim područjem u centru oka, na mrežnici, koji se zove žuta pjega ili makula. Taj dio oka ima jako veliki broj posebnih stanica koje primaju sliku i prenose u mozak. U tom području nema krvnih žila. Ali zbog starenja, uz genetsku predispoziciju, u tom području se počinju dešavati senilne promjene.
Postoje dvije podvrste bolesti, kod jedne dolazi do propadanja centra vida ( atrofije) te se taj oblik zove suha forma, ali postoji i drugi oblik sa pojavom novih krvnih žila koje krvare i one uzrokuju gubitak vida (vlažna forma senilne makularne degneracije).
Za dijagnozu je potrebno učiniti pregled očne pozadine u midrijazi (široke zjenice) te OCT makule i eventualno Fluoresceinsku angiografiju. Na bazi nalaza se započinje terapija.
Ako se radi o propadanju stanica ( suhoj formi) tada u obzir dolazi polivitaminska terapija, a kada postoji makularno krvarenje tada se daju u oko injekcije koja zatvaraju krvne žile i uzrokuju povlačenje krvarenja (anti VEGF). Injekcije se moraju davati svaki mjesec kroz 3 mjeseca, te nakon toga na bazi kliničke slike se nastavlja liječenje. Rezultat ovisi o nalazu prije liječenja, ali i o reakciji na lijekove. Ono što treba naglasiti, pacijent ima oslabljeni vid, međutim nije potpuno slijep.
Mrežnica oka je jako dobro prokrvljena, osim centralnoga dijela. Kao sva područja gdje postoje gusta mreža krvnih žila, krvne žile se mogu i začepiti. Osnovne krvne žile su arterije (koje dovode krv u oko) i vene (koje odvode krv iz oka).
Začepljenje arterija oka je u biti infarkt oka, te cijelo područje koje se hrani arterijom oka ostaje bez hrane i propada. To uzrokuje nagli i veliki gubitak vida, odnosno sljepoću. Embolija arterija nastaje naglo, i bezbolna je. Za sada nema pravog lijeka i potrebna je sveukupna obrada da se izbjegno pojave embolije na drugome oku.
Okluzija vena oka (tromboza) je jedna od najčešćih vaskularnih bolesti oka. Isto tako nastaje naglo te uzrokuje veći ili manji gubitak vida. Kod začepljenja vene krv iz oka ne može istjecati, javlja se nakupljanje u mrežnici koja otiče. Obično je zahvaćen i centar vida sa edemom. Liječi se dosta uspješno sa lijekovima koji se daju direktno u oko (anti VEGF ili kortikosteroidi), međutim potrebna je dugotrajnija terapija. Isto je tako potrebna sistemska obrada da se vidi razlog nastajanja tromboze.
Oko je ispunjeno tekućinom koja je prozirna. Ta tekućina je pravilne strukture, ali prirodnim procesom starenja ta se pravilna struktura poremeti te dolazi do pojave mušica, niti ili točkica. Obično ih pacijent vidi na svjetloj pozadini ne uzrokuju slabljenje vida. U slučaju kada su te mutnine gušće, naglo se pojave i praćene su sjevanjem, tada mogu biti razlogom za zabrinutost. Kod takvih jačih zamućenja može se raditi o krvarenju u unutrašnjosti oka, o upali i o mogućnošću stvaranju sitnih rupica na mrežnici. Te rupice su opasne zbog mogućeg odvajanja mrežnice ili pojave ablacije. Ako se na vrijeme prepoznaju, laserskim tretiranjem se oko zaštiti od razvoja ablacije mrežnice.
Ponekad se u žutoj pjegi pojavi na površini zadebljanje jedne nježne membrane. Membrana se polako stišće i nabire makulu te pacijent ima osjećaj neravne slike, iskrivljene i nemogućnosti jasnog čitanja. Bolest se dijagnosticira na bazi kliničke slike i OCTa makule te ako izaziva velike smetnje, tada u obzir dolazi operacija ("macular peeling").Ponekad se makualrna membrana može proširiti da se stvori manja rupica (macular hole).
Kada dođe do odvajanja slojeva unutarnjeg djela oka od vanjskih djelova oka, onda govorimo o odljepljenju mrežnice ili ablaciji retine. Postoje više vrsta ablacija, ali najčešća je spontana koja nastaje bez nekog jasniga razloga. Dolazi do stvaranja rupica na periferiji mrežnice koje uzrokuju ulazak tekućine iza mrežnice i lagano odvajanje. Glavni simptomi su pojava mušica, sjevanja ispered oka i zamućenja vida. kakos e odljepljenje širi, tako sve više slabi vid, tipa "zavjese ispred oka". To je bolest koja se kirurški liječi.
Očna mrena (katarakta, cataracta) je zamućenje očne leće koje uzrokuje zamagljenje vida. To je načešća očna bolest koja zahtijeva operativno liječenje. Mrena se razvija postepeno, i dovodi do bezbolnoga zamagljenja vida. Nekada se čekalo da mrena "sazrije" odnosno da pacijent vidi izuzetno loše, gotovo da je slijep. Tada se operirala mrena. Danas, kada su operacije mrene rutinske, uz dobru aparaturu i ultrazvučnom metodom razultati su puno bolji i brži je oporavak.
Tehnika operacije je odstranjenje zamućene leće te stavljanje u oko umjetne leće. Operacija se radi u lokalnoj anesteziji (kapljicama) bez injekcije, u oko se uđe na malu rupicu , te se nakon čišćenja zamućene leće stavi savitljiva umjetna leća odgovarajuće dioptrije tako da nakon operacije ne trebaju naočale za daleko, ili postoji manja dioptrija koja se onda rješava naočalima. Takva operacija se zove fakoemulzifikacija (ultrazvučna operacija, ili popularno zvana laserska operacija mrene, što nije tehnički ispravan naziv.)
Mrena uzrokuje zamućenje vida te se operira kada smeta, odnosno kada poremeti kvalitetu života. To nije tumorozna tvorba koja zahtijeva hitnoću, ali niti ne treba čekati predugo, jer nas slab vid ograničava u svakodnevnome životu ( izbjegavamo vožnju, slabije vidimo čitati, mutnije vidimo na daleko, imamo zablještenja)
Iako je to rutinska operacija, ipak se radi o operaciji. A svaka operacija nosi rizik komplikacija. Komplikacije mogu biti intraoperativne ( tokom operacije) i postoperativne. Najčešća komplikacija je neuspješnost implantacije leće, te tada pacijent ne vidi, odnosno treba ponoviti operaciju sa stavljanjem leće (sekundarna implantacija), ali se mogu javiti i druge komplikacije (krvarenje, upala, porast očnog tlaka). Postoperativne komplikacije su duže zamućena rožnica, kriva dioptrija umjetne leće, pomak umjetne leće te upale. Operacija se radi u operacionoj sali, u sterilnim uvjetima jer upala može uzrokovati potpunu sljepoću. Moramo biti svjesni da operacija mrene može dovesti do potpune sljepoće (rijetko).
Princip operacije je da se na malu rupicu uz široku zjenicu otvori vrećica i tada lagano smrvi i usisa zamućena lećica ultrazvukom te se u tu vrećicu stavi umjetna lećica. Ako imate zrelu mrenu (tvrdu), povišeni očni tlak, ako imate visoku dioptriju, ako se ne širi zjenica ili imate mlohavu šarenicu tada je za očekivati otežanu operaciju sa većom mogućnošću komplikacija.
Morate donijeti odluku da Vam mrena smeta, nemojte dozvoliti da Vas se nagovara na operaciju. Operacija je puno lakša kada ste Vi sami odlučili da "riješite" mrenu. Prije operacije je potrebno učinit preoperativnu obradu (osnovni lab. nalazi i internistički pregled) zbog procjene općeg stanja.
Prije operacije morate se javiti na očni pregled da se ustanovi da je Vaš slab vid uzrokovan mrenom, a ne nekim drugim očnim bolestima (glaukom, makularna degeneracija) te se mora napraviti biometrija (točno određivanje dioptrije leće koja se implantira) tako da se postigne maksimalno dobar vid bez naočala.
Na dan operacije uzimate svoju svakodnevnu terapiju i prije operacije lagano doručkujete. Kod dolaska se obično daje tableta za smirenje i kapaju kapi za širenje zjenice.
Nakon operacije se obavezno morate pridržavati savjeta liječnika jer je tada brži oporavak i manja mogućnost razvoja infekcije. To znači da morate redovito kapati kapi protiv infekcije i upale, da morate mirovati i ne raditi teške fizičke poslove. U slučaju bilo kakvih smetnji ili sumlje na moguću komplikaciju bez razmišljanja se morate javiti liječniku.
Oporavak u pravilu traje 8-10 dana, a nakon toga postepeno ulazite u vaš svakodnevni ritam aktivnosti. Nakon 2-3 tjedna se ordiniraju naočale, ako su potrebne.
To su intraokularne umjetne leće, što znači da idu u oko, na mjesto odstranjene zamućene lećice i ne vade se (to nisu kontaktne leće). Postoji više vrsta leća, osnovne su lećice kojim se vraća vid na daleko, a za blizu se koriste naočale (monofokalne). Ako pacijent ima veće cilindre, onda se stavljaju lećice sa cilindrima (torične) a ako pacijent ne želi nositi naočale tada se stavljaju multifokalne leće (imaju ugrađene dioptrije za daleko, rad na računalu i blizinu). Važno je točno odrediti dioptriju intraokularnih leća koja se određuje biometrijom sa specijalnim aparatom (svako oko ima svoju dioptriju, nema standardnih dioptrija).
Ne može, može se samo zamutiti vrećica u koju je implantirana umjetna lećica i tada se to rješava laserskim čišćenjem zamućenja stražnje kapsule vrećice. To je jednostavna i brza metoda liječenja, nije operacija. Ambulantno se učini YAG Laser kapsulotomija.